Странице

четвртак, 1. фебруар 2018.

Ko vam to decu uči strani jezik?

Vi mislite ovako: Daću dete na časove stranog jezika (najčešće engleskog), to je dobro da uči u tom uzrastu i rešio sam problem. Je li tako? Dabome da je tako, i to je potpuno pogrešno.




Šta vi mislite, da su škole ili privatni profesori uvek savesni i odgovorni i neće se prihvatati podučavanja vaše dece u dobu kada im je NAJVAŽNIJE da imaju dobrog profesora? Kamo lepe sreće, ako se uzdate samo u sreću po ovom pitanju.

Savesnih i iskusnih svakako ima i ako vam dobar profesor podučava dete, vrlo je verovatno da će ono dobiti lep osnov i LJUBAV prema jeziku (o važnosti ljubavi kasnije, taj deo obavezno pročitajte). Osim toga što pravilno govori, profesor će primetiti i kad dete pravi tipične greške kod učenja jezika i strpljivo će i sa uspehom ispravljati.

S druge strane, nedovoljno stručan profesor te greške neće primećivati. Štaviše, verovatno će ih i sam praviti, što dovodi do veoma opasne pojave - automatizacije grešaka. Što bi se reklo - ode mast u propast, jer kad se greška automatizuje, potrebno je toliko truda da se to ispravi da smo skloni da neke slučajeve nazovemo nemogućim.

A sve ovo se događa iz više razloga. Prvi je onaj koji sam navela na početku - verujete u savesnost škola i profesora. Istina je da je većini stalo SAMO do toga da vam uzmu pare (da se ne lažemo, svi rade za profit, ali samo neki od njih hoće zauzvrat da pruže obećanu vrednost i kvalitet). A za profesora će lako - pa šta će deci diplomirani filolog (a to da je i među njima tek nekolicina valjanih je tužna tema za neki drugi post) i stručnjak, njima treba samo par reči, nekoliko pesmica i to je to.

Meni ova zabluda toliko smeta da često umem da se žalim prijateljima na to kako svako ko zna da sklepa 2-3 rečenice misli da može da podučava decu. Pa taj će u jednoj rečenici 10 grešaka napraviti i zar ta osoba deci da bude primer jezika kakav treba da govore?

Nego, dosta žaljenja, hajde da vidimo šta vi možete da uradite da ne zapadnete u nezavidnu situaciju. Posvetite vremena da doznate kakva je ta škola i kakav je nastavnik koji radi s vašom decom. Ima li škola neku licencu, a nastavnik diplomu ili ekvivalentno znanje i smisao za rad sa decom? Šta rade deca na tim časovima, kakva je atmosfera, kako se osećaju posle? Da li je prostor neka adaptirana rupa ili je pak prijatan za rad? Kakvi se udžbenici i nastavni materijali koriste? Da li je cena nerealno niska (ako jeste, nastavnik je jako malo plaćen, pa su šanse da je taj neko dobar veoma male, da ne kažem nemoguće)?

Hajde, možete vi to. Ne verujem da je teže od špijuniranja ljudi po fejsu i instagramu (svi ovo radimo, da se ne lažemo), a mnogo je korisnije za budućnost vašeg deteta 🙂

E, da! Ljubav koju pomenuh na početku. Ona je veoma važna, moram reći čak i - krucijalna! Ovo važi za sve uzraste. Ako imate otpor prema nekoj vrsti informacija, one u vašu glavu ulaziti neće. Učenje stranog jezika nije izuzetak. Tj. može ponešto i da uđe ako ste baš talenat, ali slaba vajda od toga. U tom slučaju se prvo mora razvijati pozitivna emocija deteta (ili čoveka) prema jeziku. To će ti trebati za posao jednog dana neće mnogo pomoći. Pa setite se sebe sa 5, 10, 15 godina, za neki apstraktni posao jednog dana ste se brinuli ko za lanjski sneg. Motivacija za posao pali samo kad vam gori pod nogama, morate naučiti taj jezik odmah inače nećete dobiti super poziciju koja vam baš treba, nećete zapaliti preko i sl. U tom slučaju ćete učiti kao blesavi. U drugim slučajevima - teško.

Kako onda razviti ljubav? Ja imam neke ideje, ali bih volela da čujem i vaše - kako svesno razviti ljubav prema nečemu? Pišite mi, pa da napravimo od toga lepu priču.

Veliki pozdrav do skorog pisanja,
Jovana

P.S. Ne bilo vam glupo, tražite diplome na uvid, i za to se laže samo tako.




Нема коментара:

Постави коментар