Странице

среда, 18. октобар 2017.

Šta je javni nastup i kako ga unaprediti - 1. deo

Na šta prvo pomislite kada se kaže javni nastup
Na govornika na bini, obasjanog snopom svetla (koje ga još prati dok hoda), kako se obraća mnogobrojnoj publici? 
Na političara kako na mitingu izlaže svoje jalove planove i programe? 
Ili pak na predavača koji vas na konferenciji impresionira govorom propraćenim ppt prezentacijom, po kojoj uvežbano šara crvenim laserom?



Da, ovo su tipične situacije onoga što nazivamo javnim nastupom. Ali hajde da se odmaknemo malo dalje i sagledamo i sledeće situacije:

  • odgovaranje na usmenom ispitu
  • prezentacija u svom timu, kompaniji na fakultetu
  • intervju za stipendiju, Work and travel ili posao
I ove i slične situacije, iako se ne podudaraju sa tipičnom predstavom onoga na šta pomislimo kada se kaže javni nastup, svakako spadaju u njega, jer nije nužno imati veliku publiku. Dovoljno je imati publiku, makar nju činilo 2-3 ljudi, kojoj se vi obraćate, kojoj nešto izlažete. Za razliku od opuštenog ćaskanja sa ljudima, u ovom slučaju vi pričate njima, a ne sa njima (osećaj neobaveznog ćaskanja sa publikom koji neki javni nastupi pružaju uglavnom je plod unapred osmišljenog i sa sigurnošću i samopouzdanjem vođenog nastupa). 

U svim ovim slučajevima vi ste ti koji smišljate šta ćete da kažete i na koji način. Čak i kad vam se postavljaju pitanja, uključujući i ona nezgodna, na vama je da pretpostavite pitanja i da pripremite odgovore na njih, da osmislite strukturu, da vežbate, da otklonite tremu i, na kraju krajeva, da zablistate. Međutim, kako znam da je mnogima iz raznih razloga teško da zablistaju (npr. usled treme, lošeg govora tela, nedovoljno struktuiranog govora, loše artikulacije i sl.), pripremila sam nekoliko saveta koji će vam pomoći da unapredite javni nastup.

Dosta saveta koji slede naučila sam od predavača i prijatelja iz Instituta Main Point, kojima se ovom prilikom još jednom zahvaljujem što su mi pomogli da poboljšam svoj javni nastup. Ipak, imajte u vidu da su odabir i interpretacija znanja moji i, samim tim, barem donekle subjektivni.


Trema



Boljka i razlog broj jedan za nedovoljno kvalitetan javni nastup ili zaziranje od istog. Pritom razlog za tremu ne mora biti nekompetencija. Evo baš sam pre neki dan radila s drugaricom koja temu drži u malom prstu, pa joj je opet bilo frka da pripremi prezentaciju i izlaže pred ljudima. Da bi se sam osećaj nelagode smanjio (ne može potpuno da nestane i to je sasvim u redu) i da se ne bismo borili protiv treme, već uz umerenu dozu progovorili i, što bi se reklo, izdominirali, dobro je imati u vidu sledeće:

  • Niste centar sveta. 
    Ali kako, pa svi me gledaju i slušaju? Gledaju i slušaju, neko i ne sluša, opažaju i prostor oko vas, osvetljenje, okolne zvukove; prevrću po mislima i svoje obaveze ili, ako uspete da ih zainteresujete, ono što i sami znaju o datoj temi. Nismo mi bitni drugima onoliko koliko mislimo da smo im bitni, a kamoli onoliko koliko smo sami sebi bitni. 
  • Niko vam ne čita misli.
    Sa ovime će se, očekujem, ljudi uglavnom složiti. U tom svetlu, strah da nećete reći sve što ste planirali i da će svi znati pod kolikom ste tremom i kako vam je teško pada u vodu. Vi znate šta ste planirali i kako se osećate. S druge strane, vaša publika zna samo ono što vidi i čuje. Dakle, ako zaboravite da kažete nešto, ne dajte se zbuniti - niko ne zna da ste bilo šta zaboravili. Isto je i sa tremom. Jednom prilikom sam tokom kursa u Main pointu pitala jednog od predavača i ljude iz grupe da li se videlo da sam imala tremu i svi su bili u fazonu - Stvarno? Ujedno su me i izgrdili jer...
  • Nikad ne priznaješ da imaš tremu.
    Mislite da će ljudi imati više saosećanja ako im otvorite srce i priznate da ste pod tremom? Istraživanja kažu suprotno. Vaša trema i vaša nesigurnost - vaša stvar. Drugima prikažite samo najbolje.
  • Trema vremenom popušta.
    Ništa ne traje večno, pa ni trema. Zapravo, traje mnogo manje, barem onaj najjači osećaj, i on se, po pravilu, javlja na početku govora. Lek za ovo je detaljnija priprema uvodnog dela, radi osećaja sigurnosti, koji će se onda preneti i na ostatak izlaganja.
  • Vežbanje leči sve.
    Ili barem tremu, a to je u ovom slučaju sasvim u redu. Uvežbavanjem stičete neophodnu rutinu, a ona vam daje sigurnost i doprinosi tome da trema prestane s tim dosadnim ometanjem. Zato vežbajte dok ne postanete potpuno sigurni u ono što treba da govorite.

Govor tela


Iako knjizi po koricama ne treba suditi, činjenica je da se ljudima po koricama, tj. po spoljašnjem izgledu sudi. I to poprilično. Lepota, šminka, odeća, kilogrami, položaj i pokreti lica i tela - sve ovo dosta utiče na kompletnu sliku koju će ljudi steći o nama i inače u životu, pa samim tim i na javnom nastupu. To može da nam se ne sviđa, možemo se boriti protiv toga, možemo kritički razmišljati, ali moramo biti svesni činjenica. Uostalom, ljudi zaključke o nama na osnovu našeg izgleda donose u deliću sekunde, samim tim i nesvesno. Na nama je da li ćemo im nepažnjom ili prkosom dati materijala za loš utisak ili ćemo takvo zaključivanje okrenuti u svoju korist. Možemo baratati rečima kao ratnik sabljom, ako govor tela nije u skladu sa njima, ljudi će verovati više, pogađate, govoru tela. Kako da iskoristite govor tela? Evo nekoliko poželjnih i nepoželjnih stvari na koje treba da obratite pažnju kako biste poboljšali utisak koji ostavljate u ovom domenu:

DA

  • pogled u prijateljsko lice u publici - daće vam samopouzdanje (ali ne buljite neprekidno u jednu osobu)
  • prijateljski gestovi - otvoreni dlanovi, stabilna poza tela (npr. noge blago raširene, u obliku jednakostraničnog trougla), piramida Vučić/Merkel (ovo mi možda percipiramo neprijateljski, ali ovaj gest se upotrebljava mnogo pre nego što su ga ovi počeli zloupotrebljavati)
  • vedrina - osmeh ustima, očima, pogledom - ovo ljude kupuje, i to dobro, pa treba obratiti pažnju na to prilikom govora (deluje banalno i pominjati, ali zadesi se čovek koji ima problem da konkretno pri javnom nastupu ispolji vedrinu bojeći se da će delovati neozbiljno ili iz ko zna kojih razloga)
  • stil oblačenja primeren događaju, publici, društvenom položaju...
NE
  • pogled u pod ili plafon - delujete nesigurno ili, još gore, neiskreno
  • okretati leđa publici - ovo može lako da vam se omakne ako se nezgodno postavite u odnosu na ekran ili tablu; vodite računa da se postavite tako da, čak i kad pišete, to uradite tako što ne okrećete leđa (npr. ako pišete ili pokazujete desnom rukom, tabla ili ekran su sa vaše desne strane)
  • gestovi nesigurnosti i odbojnosti - prekrštene ruke, skriveni i skupljeni dlanovi, prst u vis, ljuljanje, stav da mi je da se bacim u krevet i zaspim, ljuljanje, igranje kosom i nakitom
  • odsustvo vedrine - suprotan efekat u odnosu na prisustvo vedrine
  • neurednost, odeća koja nije u skladu sa datom prilikom

Ostaju nam još govor i stil, o kojima ću pisati u narednom tekstu, a vi pišite ako želite da pročitate nešto detaljnije o ovim dvema temama, rado ću ih produbiti.

Kako se vi nosite sa izazovima koje donosi javni nastup?






Нема коментара:

Постави коментар