Странице

субота, 9. септембар 2017.

Govorna kultura: Kako (i da li) čestitati verske praznike pripadnicima drugih veroispovesti?

Već duže vreme, kada nastupi neki verski praznik, razmišljam o tome kako da ga čestitam vernicima, bilo dominantnim pravoslavcima bilo pripadnicima drugih religija, istovremeno se čudeći zašto li to meni ljudi i dalje uporno čestitaju pravoslavne praznike (iako mi logično, lepe želje nikada ne smetaju).

Što se tiče samog načina čestitanja, prepoznala sam tri moguće opcije:

  1. ne čestitati praznik
  2. koristiti tradicionalni pozdrav (npr. Hristos Vaskrse, Bajram šerif mubarek olsun)
  3. koristiti konstrukciju srećan + ime praznika (npr. Srećan Uskrs, Srećan Bajram)
Iako sam već nekako izabrala 3. opciju kao najlogičniju za ono što želim da postignem - da čestitanjem praznika izrazim poštovanje i uvažavanje onoga što je mom sagovorniku bitno, a da se pritom ne osećam čudno i neiskreno, kao što bih se osećala pri korišćenju tradicionalnog pozdrava (Kako neko da kaže Hristos vaskrse ako ne veruje da je Hristos vaskrsao?), zanimalo me je da saznam i kako drugi ljudi razmišljaju i šta rade u datim situacijama. Tačnije, znam da se koriste ove tri opcije, ali me je zanimala zastupljenost svake od njih, kao i kako sami vernici žele (i da li žele) da im neko ko ne pripada njihovoj veri čestita praznik. Zato sam napravila malo istraživanje - osmislila sam anketu i podelila je sa svojim fb prijateljima, kao i u nekoliko fb grupa u kojima sam član.

Anketa - pitanja i rezultati





Kao što vidimo na pitici, nešto više od polovine ispitanika koristi konstrukciju srećan + ime praznika, a petina tradicionalni pozdrav. Relativno je mali procenat onih koji ne žele da im se čestita praznik, a ima iznenađujuće dosta ljudi koji ne slave verske praznike, imajući u vidu da je, sudeći po podacima sa popisa, 95% stanovništva Srbije pravoslavno, a pritom ima i ljudi drugih veroispovesti. Naravno, pitanje je koliko je tih ljudi koji su pravoslavci zaista religiozni, a koliko ih se tako izjašnjava eto tako, zbog tradicije ili su se roditelji izjasnili umesto njih.

Iako nisam uzimala podatke o godinama i obrazovanju, jer me je zanimala uopštena slika, a ne podaci u procenat, verujem da je većina mojih ispitanika obrazovana, između 20-50 godina i da su uglavnom iz gradskih sredina. Ipak, s obzirom na to da je danas uopšteno veći procenat gradskog stanovništva i da je sve više obrazovanih ljudi, ne verujem da bi se rezultati pri preciznijem i sveobuhvatnijem istraživanju značajnije razlikovali.

Pošto se u drugom slučaju svakako ne čestita onima koji nisu vernici (kao što rekoh u uvodu, ima i toga, ali to je već posebna priča, a nisam želela da širim temu), imamo tri opcije:

Kao što vidimo, i ovde se nešto više od polovine ispitanika odlučuje za opciju u kojoj neutralno čestitamo praznik, a i tradicionalni pozdrav praktikuje petina ispitanika. Preostala petina ne čestita praznik, što nas može navesti da pretpostavimo da se taj rezultat dobije pukim sabiranjem onih koji ne slave verske praznike i onih koji ne žele da im drugi čestitaju. Međutim, treba imati u vidu da nije sve crno-belo i da je vrlo moguće da ljudi koji ne slave čestitaju drugima, a da postoji određeno nepodudaranje između načina na koji ljudi žele da im se čestita i na koji sami čestitaju drugima.

Zaključak


Sve u svemu, iako više od polovine ljudi koristi jedan oblik, srećan + ime praznika, daleko smo od toga da kažemo da imamo ustaljenu kulturu govora (i ponašanja) u datim prilikama, što treba imati u vidu u ovakvim situacijama. Dosta ljudi ipak želi da im se čestita tradicionalnim pozdravom, pa bi im druge opcije možda bile znak nedovoljnog poštovanja, a ne treba zanemariti ni one koji se ne osećaju dobro kada im čestita neko ko ne pripada njegovoj veri.

Naravno, u celoj priči treba imati u vidu i sopstvena osećanja. Kao što sam napisala, ako se ja osećam licemerno i neugodno izgovarajući tradicionalni pozdrav, neću ga izgovarati bez obzira na želje sagovornika, jer nikome nije cilj da se neko oseća loše.

Iako ovo nekima može delovati kao trivijalna tema, mnogim ljudima ti praznici zaista znače i predstavljaju posebne i važne dane u njihovim životima. Zato bi bilo dobro da imamo ustaljeno i široko rasprostranjeno rešenje, ali dok se to ne desi, snalazimo se sami, a nadam se da će u tome pomoći i rezultati ovog istraživanja (meni jesu, barem da sagledam kompleksnost teme). Ako ništa drugo, barem da budemo otvoreni da prihvatimo, iako se nekad ne poklapa sa našim očekivanjima, dobru nameru sagovornika.

Hvala svima koji su učestvovali u istraživanju i omogućili da nastane ovaj tekst. 





Нема коментара:

Постави коментар