Странице

петак, 22. септембар 2017.

Srpski jezik kao strani (master) - info i utisci

Pošto mi se od septembra javljaju ljudi sa pitanjima u vezi sa ovim master programom, cenim da će za sve zainteresovane za ovaj program biti korisno da pročitaju sve informacije i utiske na jednom mestu. U nastavku sledi kombinacija pitanja koje sam dobijala, kao i onih koje sam sama smislila, a verujem da bi vas odgovori mogli zanimati.



Ko sve može da upiše ovaj master?

Naslov master programa zvuči kao da je namenjen samo srbistima, ali u samom konkursu to nije navedeno kao uslov, tako da su i ga ljudi sa drugih katedara upisivali i lepo se na njemu snašli. Ipak, podrazumeva se da vam je za predavanje srpskog strancima potreban odličan nivo znanja jezika (znači, da se ne pitate koji li je to padež u rečenici i sl.). Iako se znanje srpskog jezika ne proverava, na predavanjima se polazi od toga da vi gramatiku već znate i onda učite novi pristup - kako da ta znanja na potpuno drugi način predajete strancima.

Koji prosek mi je potreban za budžet?

Prošle godine je od 20 budžetskih mesta bilo popunjeno 19, tako da je na master upao svako ko se potrudio da podnese prijavu. Međutim, čini mi se da ove godine vlada veće interesovanje za ovim programom (samo meni se javilo 5-6 ljudi ljudi do sad), tako da ne bih preporučila kalkulisanje i varijantu: Hajde da upišem bilo šta, iako me to uopšte ne interesuje, samo da upadnem na budžet. S obzirom na to da se može konkurisati samo na jedan master program na našem fakultetu, preporučila bih da to bude ono što vas najviše zanima i čime želite da se bavite, a ne da jurite budžet i ostanete kratkih rukava.

Kada počinju predavanja, u kom su terminu i da li su obavezna?

Nama su predavanja počela početkom novembra, pa verujem da se taj termin neće drastično menjati. Imajte u vidu da obaveštenje prošle godine nije stajalo na sajtu, već samo ispred Centra za srpski jezik kao strani, pa su neki ljudi malo ili mnogo zakasnili na početak predavanja čekajući informacije u elektronskom obliku (Čekajući Godoa). Predavanja su nam, koliko me sećanje služi, uglavnom bila radnim danima između 11 i 3 i obavezna su, i to s razlogom - većina predmeta je praktično orijentisana da vas osposobi za predavanje strancima. Naravno, ukoliko je neko zaposlen, mislim da može da se dogovori sa profesorima, ali ne možete upisati i nikad se ne pojaviti na predavanjima, jer vas mrzi da dođete do fakulteta. Uostalom, deo gradiva za ispite se uči iz beležaka, pa biste morali da zavisite od nečije sposobnosti da dobro i čitko hvata beleške i dobre volje da ih sa vama i podeli.

Kakvi su predavači i ispiti?

Kvalitet predavanja, posvećenost predavača i uopšte odnos prema studentima je nešto što na ovom fakultetu ni u ludilu ne bih mogla da očekujem. Osim što se zaista trude da nas nauče i osposobe za rad, prema nama su veoma prijatni, otvoreni da odgovore na sva pitanja i pomognu. Imali smo priliku, ko je hteo, da prisustvujemo predavanjima i okupljanjima posvećenim srpskom kao stranom za migrante, a primali smo i obaveštenja za razne događaje koji bi nam mogli biti značajni.
Za ispite treba da se uči, ali nije to ništa prezahtevno i nesavladivo, tako da to, uz uloženo vreme i intelektualni trud, ne bi trebalo da predstavlja problem.

Da li mogu sa ovim masterom da predajem u školi?

E, na poslednje pitanje ne znam odgovor, ali znam kako da ga vi saznate. Nezvanično su nam rekli da bez problema možemo da predajemo, ali za te zavrzlame oko zakonskih regulativa, metodičkih poena i zvanja koja mogu da predaju u školi nije odgovoran fakultet. Tako da, ukoliko vam je baš stalo do toga da radite u školi - raspitajte se za zvanje, metodičke poene sa osnovnih i master studija i iščitajte delove zakona vezane za to ko može da predaje u školi (ima na internetu tačno navedeno čak i koji su brojevi Službenog glasnika u pitanju) i onda ćete imati tačnu i celovitu informaciju o tom pitanju.

U svakom slučaju, ukoliko biste želeli da razgovarate i sa nekim od profesora, toplo preporučujem da odete do Centra za srpski jezik kao strani i tamo se raspitate; biće radi da vam odgovore.

Nadam se da sam odgovorila barem na neka od pitanja koja vam se vrzmaju po glavi, a ako vas zanima još nešto, pišite u komentarima. Srećno na upisu!


субота, 9. септембар 2017.

Govorna kultura: Kako (i da li) čestitati verske praznike pripadnicima drugih veroispovesti?

Već duže vreme, kada nastupi neki verski praznik, razmišljam o tome kako da ga čestitam vernicima, bilo dominantnim pravoslavcima bilo pripadnicima drugih religija, istovremeno se čudeći zašto li to meni ljudi i dalje uporno čestitaju pravoslavne praznike (iako mi logično, lepe želje nikada ne smetaju).

Što se tiče samog načina čestitanja, prepoznala sam tri moguće opcije:

  1. ne čestitati praznik
  2. koristiti tradicionalni pozdrav (npr. Hristos Vaskrse, Bajram šerif mubarek olsun)
  3. koristiti konstrukciju srećan + ime praznika (npr. Srećan Uskrs, Srećan Bajram)
Iako sam već nekako izabrala 3. opciju kao najlogičniju za ono što želim da postignem - da čestitanjem praznika izrazim poštovanje i uvažavanje onoga što je mom sagovorniku bitno, a da se pritom ne osećam čudno i neiskreno, kao što bih se osećala pri korišćenju tradicionalnog pozdrava (Kako neko da kaže Hristos vaskrse ako ne veruje da je Hristos vaskrsao?), zanimalo me je da saznam i kako drugi ljudi razmišljaju i šta rade u datim situacijama. Tačnije, znam da se koriste ove tri opcije, ali me je zanimala zastupljenost svake od njih, kao i kako sami vernici žele (i da li žele) da im neko ko ne pripada njihovoj veri čestita praznik. Zato sam napravila malo istraživanje - osmislila sam anketu i podelila je sa svojim fb prijateljima, kao i u nekoliko fb grupa u kojima sam član.

Anketa - pitanja i rezultati





Kao što vidimo na pitici, nešto više od polovine ispitanika koristi konstrukciju srećan + ime praznika, a petina tradicionalni pozdrav. Relativno je mali procenat onih koji ne žele da im se čestita praznik, a ima iznenađujuće dosta ljudi koji ne slave verske praznike, imajući u vidu da je, sudeći po podacima sa popisa, 95% stanovništva Srbije pravoslavno, a pritom ima i ljudi drugih veroispovesti. Naravno, pitanje je koliko je tih ljudi koji su pravoslavci zaista religiozni, a koliko ih se tako izjašnjava eto tako, zbog tradicije ili su se roditelji izjasnili umesto njih.

Iako nisam uzimala podatke o godinama i obrazovanju, jer me je zanimala uopštena slika, a ne podaci u procenat, verujem da je većina mojih ispitanika obrazovana, između 20-50 godina i da su uglavnom iz gradskih sredina. Ipak, s obzirom na to da je danas uopšteno veći procenat gradskog stanovništva i da je sve više obrazovanih ljudi, ne verujem da bi se rezultati pri preciznijem i sveobuhvatnijem istraživanju značajnije razlikovali.

Pošto se u drugom slučaju svakako ne čestita onima koji nisu vernici (kao što rekoh u uvodu, ima i toga, ali to je već posebna priča, a nisam želela da širim temu), imamo tri opcije:

Kao što vidimo, i ovde se nešto više od polovine ispitanika odlučuje za opciju u kojoj neutralno čestitamo praznik, a i tradicionalni pozdrav praktikuje petina ispitanika. Preostala petina ne čestita praznik, što nas može navesti da pretpostavimo da se taj rezultat dobije pukim sabiranjem onih koji ne slave verske praznike i onih koji ne žele da im drugi čestitaju. Međutim, treba imati u vidu da nije sve crno-belo i da je vrlo moguće da ljudi koji ne slave čestitaju drugima, a da postoji određeno nepodudaranje između načina na koji ljudi žele da im se čestita i na koji sami čestitaju drugima.

Zaključak


Sve u svemu, iako više od polovine ljudi koristi jedan oblik, srećan + ime praznika, daleko smo od toga da kažemo da imamo ustaljenu kulturu govora (i ponašanja) u datim prilikama, što treba imati u vidu u ovakvim situacijama. Dosta ljudi ipak želi da im se čestita tradicionalnim pozdravom, pa bi im druge opcije možda bile znak nedovoljnog poštovanja, a ne treba zanemariti ni one koji se ne osećaju dobro kada im čestita neko ko ne pripada njegovoj veri.

Naravno, u celoj priči treba imati u vidu i sopstvena osećanja. Kao što sam napisala, ako se ja osećam licemerno i neugodno izgovarajući tradicionalni pozdrav, neću ga izgovarati bez obzira na želje sagovornika, jer nikome nije cilj da se neko oseća loše.

Iako ovo nekima može delovati kao trivijalna tema, mnogim ljudima ti praznici zaista znače i predstavljaju posebne i važne dane u njihovim životima. Zato bi bilo dobro da imamo ustaljeno i široko rasprostranjeno rešenje, ali dok se to ne desi, snalazimo se sami, a nadam se da će u tome pomoći i rezultati ovog istraživanja (meni jesu, barem da sagledam kompleksnost teme). Ako ništa drugo, barem da budemo otvoreni da prihvatimo, iako se nekad ne poklapa sa našim očekivanjima, dobru nameru sagovornika.

Hvala svima koji su učestvovali u istraživanju i omogućili da nastane ovaj tekst.