Странице

петак, 8. децембар 2017.

Napravi pauzu

Neke tekstove (većinu) pišem brižljivo, odmeravajući svaku rečenicu (lažem, svaku reč) dok neke pišem iz snažne pobude da prenesem neku poruku što pre. Ovaj tekst spada u drugu grupu.



Dakle, pauza. Da li ja to imam poriv da vam prenesem poruku da treba da hvatate krivine i zabušavate na svakom koraku? Ne, nikako. Dosta se kod nas izbegavao rad i zato smo tu gde jesmo. Međutim, ljudi su, valjda iz tog straha da se ne pomame za neradom, prešli u drugu krajnost - rade po 10-11 (i više) sati bez mnogo odmora, koji je svakom živom biću neophodan. Da ne bi ispalo da su neradni i lenji, oni sebe teraju preko svih granica koje im postavljaju i telo i psiha. Dok se ne sruše, psihički ne odapnu i slično. Ako si jedan od njih, napravi pauzu.

Pitaćeš me možda šta će ti pauza. Ne znam ja, ali tvoje telo i mozak znaju najbolje. Toliko se procesa dešava na nesvesnom nivou koji nas održavaju u životu bez naše kontrole da mislim da naše telo zaslužuje da ga slušamo i da mu verujemo. Ako telo kaže - odmori se malo, pa onda se odmori malo, pobogu. Ignorišući signale nećeš ništa postići - umor neće otići, bićeš prespor i neproduktivan. I misliš da je bolje tako nego da napraviš pauzu? Greška!

Napravi pauzu i telo će ti biti zahvalno - osvežiće se, regenerisati, prijaće mu dašak odmora, pa će biti spremno da ti opet stavi na raspolaganje svoje pune kapacitete i moći ćeš da radiš kako treba. Čak i kad vremenski izračunaš, više ti se isplati da napraviš pauzu i onda radiš sa energijom i poletom nego da je ne praviš zbog neke griže savesti i onda se mrcvariš i time ne postižež ništa osim navodne čiste savesti. Kad ti telo i psiha sagore, neće ti to mnogo pomoći.

A uglavnom je dovoljno uraditi neku sitnicu ili radnju koja vremenski kratko traje, samo da izađemo malo iz stanja fokusiranosti u stanje relaksacije. Idi u wc, namaži kremu za ruke, popij čašu vode, operi čašu u sudoperi, skuvaj kafu, skreni pogled na nešto lepo u svom okruženju, gricni nešto.

Ili malo piši, kao ja u svojoj pauzi 🙂

среда, 18. октобар 2017.

Šta je javni nastup i kako ga unaprediti - 1. deo

Na šta prvo pomislite kada se kaže javni nastup
Na govornika na bini, obasjanog snopom svetla (koje ga još prati dok hoda), kako se obraća mnogobrojnoj publici? 
Na političara kako na mitingu izlaže svoje jalove planove i programe? 
Ili pak na predavača koji vas na konferenciji impresionira govorom propraćenim ppt prezentacijom, po kojoj uvežbano šara crvenim laserom?



Da, ovo su tipične situacije onoga što nazivamo javnim nastupom. Ali hajde da se odmaknemo malo dalje i sagledamo i sledeće situacije:

  • odgovaranje na usmenom ispitu
  • prezentacija u svom timu, kompaniji na fakultetu
  • intervju za stipendiju, Work and travel ili posao
I ove i slične situacije, iako se ne podudaraju sa tipičnom predstavom onoga na šta pomislimo kada se kaže javni nastup, svakako spadaju u njega, jer nije nužno imati veliku publiku. Dovoljno je imati publiku, makar nju činilo 2-3 ljudi, kojoj se vi obraćate, kojoj nešto izlažete. Za razliku od opuštenog ćaskanja sa ljudima, u ovom slučaju vi pričate njima, a ne sa njima (osećaj neobaveznog ćaskanja sa publikom koji neki javni nastupi pružaju uglavnom je plod unapred osmišljenog i sa sigurnošću i samopouzdanjem vođenog nastupa). 

U svim ovim slučajevima vi ste ti koji smišljate šta ćete da kažete i na koji način. Čak i kad vam se postavljaju pitanja, uključujući i ona nezgodna, na vama je da pretpostavite pitanja i da pripremite odgovore na njih, da osmislite strukturu, da vežbate, da otklonite tremu i, na kraju krajeva, da zablistate. Međutim, kako znam da je mnogima iz raznih razloga teško da zablistaju (npr. usled treme, lošeg govora tela, nedovoljno struktuiranog govora, loše artikulacije i sl.), pripremila sam nekoliko saveta koji će vam pomoći da unapredite javni nastup.

Dosta saveta koji slede naučila sam od predavača i prijatelja iz Instituta Main Point, kojima se ovom prilikom još jednom zahvaljujem što su mi pomogli da poboljšam svoj javni nastup. Ipak, imajte u vidu da su odabir i interpretacija znanja moji i, samim tim, barem donekle subjektivni.


Trema



Boljka i razlog broj jedan za nedovoljno kvalitetan javni nastup ili zaziranje od istog. Pritom razlog za tremu ne mora biti nekompetencija. Evo baš sam pre neki dan radila s drugaricom koja temu drži u malom prstu, pa joj je opet bilo frka da pripremi prezentaciju i izlaže pred ljudima. Da bi se sam osećaj nelagode smanjio (ne može potpuno da nestane i to je sasvim u redu) i da se ne bismo borili protiv treme, već uz umerenu dozu progovorili i, što bi se reklo, izdominirali, dobro je imati u vidu sledeće:

  • Niste centar sveta. 
    Ali kako, pa svi me gledaju i slušaju? Gledaju i slušaju, neko i ne sluša, opažaju i prostor oko vas, osvetljenje, okolne zvukove; prevrću po mislima i svoje obaveze ili, ako uspete da ih zainteresujete, ono što i sami znaju o datoj temi. Nismo mi bitni drugima onoliko koliko mislimo da smo im bitni, a kamoli onoliko koliko smo sami sebi bitni. 
  • Niko vam ne čita misli.
    Sa ovime će se, očekujem, ljudi uglavnom složiti. U tom svetlu, strah da nećete reći sve što ste planirali i da će svi znati pod kolikom ste tremom i kako vam je teško pada u vodu. Vi znate šta ste planirali i kako se osećate. S druge strane, vaša publika zna samo ono što vidi i čuje. Dakle, ako zaboravite da kažete nešto, ne dajte se zbuniti - niko ne zna da ste bilo šta zaboravili. Isto je i sa tremom. Jednom prilikom sam tokom kursa u Main pointu pitala jednog od predavača i ljude iz grupe da li se videlo da sam imala tremu i svi su bili u fazonu - Stvarno? Ujedno su me i izgrdili jer...
  • Nikad ne priznaješ da imaš tremu.
    Mislite da će ljudi imati više saosećanja ako im otvorite srce i priznate da ste pod tremom? Istraživanja kažu suprotno. Vaša trema i vaša nesigurnost - vaša stvar. Drugima prikažite samo najbolje.
  • Trema vremenom popušta.
    Ništa ne traje večno, pa ni trema. Zapravo, traje mnogo manje, barem onaj najjači osećaj, i on se, po pravilu, javlja na početku govora. Lek za ovo je detaljnija priprema uvodnog dela, radi osećaja sigurnosti, koji će se onda preneti i na ostatak izlaganja.
  • Vežbanje leči sve.
    Ili barem tremu, a to je u ovom slučaju sasvim u redu. Uvežbavanjem stičete neophodnu rutinu, a ona vam daje sigurnost i doprinosi tome da trema prestane s tim dosadnim ometanjem. Zato vežbajte dok ne postanete potpuno sigurni u ono što treba da govorite.

Govor tela


Iako knjizi po koricama ne treba suditi, činjenica je da se ljudima po koricama, tj. po spoljašnjem izgledu sudi. I to poprilično. Lepota, šminka, odeća, kilogrami, položaj i pokreti lica i tela - sve ovo dosta utiče na kompletnu sliku koju će ljudi steći o nama i inače u životu, pa samim tim i na javnom nastupu. To može da nam se ne sviđa, možemo se boriti protiv toga, možemo kritički razmišljati, ali moramo biti svesni činjenica. Uostalom, ljudi zaključke o nama na osnovu našeg izgleda donose u deliću sekunde, samim tim i nesvesno. Na nama je da li ćemo im nepažnjom ili prkosom dati materijala za loš utisak ili ćemo takvo zaključivanje okrenuti u svoju korist. Možemo baratati rečima kao ratnik sabljom, ako govor tela nije u skladu sa njima, ljudi će verovati više, pogađate, govoru tela. Kako da iskoristite govor tela? Evo nekoliko poželjnih i nepoželjnih stvari na koje treba da obratite pažnju kako biste poboljšali utisak koji ostavljate u ovom domenu:

DA

  • pogled u prijateljsko lice u publici - daće vam samopouzdanje (ali ne buljite neprekidno u jednu osobu)
  • prijateljski gestovi - otvoreni dlanovi, stabilna poza tela (npr. noge blago raširene, u obliku jednakostraničnog trougla), piramida Vučić/Merkel (ovo mi možda percipiramo neprijateljski, ali ovaj gest se upotrebljava mnogo pre nego što su ga ovi počeli zloupotrebljavati)
  • vedrina - osmeh ustima, očima, pogledom - ovo ljude kupuje, i to dobro, pa treba obratiti pažnju na to prilikom govora (deluje banalno i pominjati, ali zadesi se čovek koji ima problem da konkretno pri javnom nastupu ispolji vedrinu bojeći se da će delovati neozbiljno ili iz ko zna kojih razloga)
  • stil oblačenja primeren događaju, publici, društvenom položaju...
NE
  • pogled u pod ili plafon - delujete nesigurno ili, još gore, neiskreno
  • okretati leđa publici - ovo može lako da vam se omakne ako se nezgodno postavite u odnosu na ekran ili tablu; vodite računa da se postavite tako da, čak i kad pišete, to uradite tako što ne okrećete leđa (npr. ako pišete ili pokazujete desnom rukom, tabla ili ekran su sa vaše desne strane)
  • gestovi nesigurnosti i odbojnosti - prekrštene ruke, skriveni i skupljeni dlanovi, prst u vis, ljuljanje, stav da mi je da se bacim u krevet i zaspim, ljuljanje, igranje kosom i nakitom
  • odsustvo vedrine - suprotan efekat u odnosu na prisustvo vedrine
  • neurednost, odeća koja nije u skladu sa datom prilikom

Ostaju nam još govor i stil, o kojima ću pisati u narednom tekstu, a vi pišite ako želite da pročitate nešto detaljnije o ovim dvema temama, rado ću ih produbiti.

Kako se vi nosite sa izazovima koje donosi javni nastup?






петак, 22. септембар 2017.

Srpski jezik kao strani (master) - info i utisci

Pošto mi se od septembra javljaju ljudi sa pitanjima u vezi sa ovim master programom, cenim da će za sve zainteresovane za ovaj program biti korisno da pročitaju sve informacije i utiske na jednom mestu. U nastavku sledi kombinacija pitanja koje sam dobijala, kao i onih koje sam sama smislila, a verujem da bi vas odgovori mogli zanimati.



Ko sve može da upiše ovaj master?

Naslov master programa zvuči kao da je namenjen samo srbistima, ali u samom konkursu to nije navedeno kao uslov, tako da su i ga ljudi sa drugih katedara upisivali i lepo se na njemu snašli. Ipak, podrazumeva se da vam je za predavanje srpskog strancima potreban odličan nivo znanja jezika (znači, da se ne pitate koji li je to padež u rečenici i sl.). Iako se znanje srpskog jezika ne proverava, na predavanjima se polazi od toga da vi gramatiku već znate i onda učite novi pristup - kako da ta znanja na potpuno drugi način predajete strancima.

Koji prosek mi je potreban za budžet?

Prošle godine je od 20 budžetskih mesta bilo popunjeno 19, tako da je na master upao svako ko se potrudio da podnese prijavu. Međutim, čini mi se da ove godine vlada veće interesovanje za ovim programom (samo meni se javilo 5-6 ljudi ljudi do sad), tako da ne bih preporučila kalkulisanje i varijantu: Hajde da upišem bilo šta, iako me to uopšte ne interesuje, samo da upadnem na budžet. S obzirom na to da se može konkurisati samo na jedan master program na našem fakultetu, preporučila bih da to bude ono što vas najviše zanima i čime želite da se bavite, a ne da jurite budžet i ostanete kratkih rukava.

Kada počinju predavanja, u kom su terminu i da li su obavezna?

Nama su predavanja počela početkom novembra, pa verujem da se taj termin neće drastično menjati. Imajte u vidu da obaveštenje prošle godine nije stajalo na sajtu, već samo ispred Centra za srpski jezik kao strani, pa su neki ljudi malo ili mnogo zakasnili na početak predavanja čekajući informacije u elektronskom obliku (Čekajući Godoa). Predavanja su nam, koliko me sećanje služi, uglavnom bila radnim danima između 11 i 3 i obavezna su, i to s razlogom - većina predmeta je praktično orijentisana da vas osposobi za predavanje strancima. Naravno, ukoliko je neko zaposlen, mislim da može da se dogovori sa profesorima, ali ne možete upisati i nikad se ne pojaviti na predavanjima, jer vas mrzi da dođete do fakulteta. Uostalom, deo gradiva za ispite se uči iz beležaka, pa biste morali da zavisite od nečije sposobnosti da dobro i čitko hvata beleške i dobre volje da ih sa vama i podeli.

Kakvi su predavači i ispiti?

Kvalitet predavanja, posvećenost predavača i uopšte odnos prema studentima je nešto što na ovom fakultetu ni u ludilu ne bih mogla da očekujem. Osim što se zaista trude da nas nauče i osposobe za rad, prema nama su veoma prijatni, otvoreni da odgovore na sva pitanja i pomognu. Imali smo priliku, ko je hteo, da prisustvujemo predavanjima i okupljanjima posvećenim srpskom kao stranom za migrante, a primali smo i obaveštenja za razne događaje koji bi nam mogli biti značajni.
Za ispite treba da se uči, ali nije to ništa prezahtevno i nesavladivo, tako da to, uz uloženo vreme i intelektualni trud, ne bi trebalo da predstavlja problem.

Da li mogu sa ovim masterom da predajem u školi?

E, na poslednje pitanje ne znam odgovor, ali znam kako da ga vi saznate. Nezvanično su nam rekli da bez problema možemo da predajemo, ali za te zavrzlame oko zakonskih regulativa, metodičkih poena i zvanja koja mogu da predaju u školi nije odgovoran fakultet. Tako da, ukoliko vam je baš stalo do toga da radite u školi - raspitajte se za zvanje, metodičke poene sa osnovnih i master studija i iščitajte delove zakona vezane za to ko može da predaje u školi (ima na internetu tačno navedeno čak i koji su brojevi Službenog glasnika u pitanju) i onda ćete imati tačnu i celovitu informaciju o tom pitanju.

U svakom slučaju, ukoliko biste želeli da razgovarate i sa nekim od profesora, toplo preporučujem da odete do Centra za srpski jezik kao strani i tamo se raspitate; biće radi da vam odgovore.

Nadam se da sam odgovorila barem na neka od pitanja koja vam se vrzmaju po glavi, a ako vas zanima još nešto, pišite u komentarima. Srećno na upisu!


субота, 9. септембар 2017.

Govorna kultura: Kako (i da li) čestitati verske praznike pripadnicima drugih veroispovesti?

Već duže vreme, kada nastupi neki verski praznik, razmišljam o tome kako da ga čestitam vernicima, bilo dominantnim pravoslavcima bilo pripadnicima drugih religija, istovremeno se čudeći zašto li to meni ljudi i dalje uporno čestitaju pravoslavne praznike (iako mi logično, lepe želje nikada ne smetaju).

Što se tiče samog načina čestitanja, prepoznala sam tri moguće opcije:

  1. ne čestitati praznik
  2. koristiti tradicionalni pozdrav (npr. Hristos Vaskrse, Bajram šerif mubarek olsun)
  3. koristiti konstrukciju srećan + ime praznika (npr. Srećan Uskrs, Srećan Bajram)
Iako sam već nekako izabrala 3. opciju kao najlogičniju za ono što želim da postignem - da čestitanjem praznika izrazim poštovanje i uvažavanje onoga što je mom sagovorniku bitno, a da se pritom ne osećam čudno i neiskreno, kao što bih se osećala pri korišćenju tradicionalnog pozdrava (Kako neko da kaže Hristos vaskrse ako ne veruje da je Hristos vaskrsao?), zanimalo me je da saznam i kako drugi ljudi razmišljaju i šta rade u datim situacijama. Tačnije, znam da se koriste ove tri opcije, ali me je zanimala zastupljenost svake od njih, kao i kako sami vernici žele (i da li žele) da im neko ko ne pripada njihovoj veri čestita praznik. Zato sam napravila malo istraživanje - osmislila sam anketu i podelila je sa svojim fb prijateljima, kao i u nekoliko fb grupa u kojima sam član.

Anketa - pitanja i rezultati





Kao što vidimo na pitici, nešto više od polovine ispitanika koristi konstrukciju srećan + ime praznika, a petina tradicionalni pozdrav. Relativno je mali procenat onih koji ne žele da im se čestita praznik, a ima iznenađujuće dosta ljudi koji ne slave verske praznike, imajući u vidu da je, sudeći po podacima sa popisa, 95% stanovništva Srbije pravoslavno, a pritom ima i ljudi drugih veroispovesti. Naravno, pitanje je koliko je tih ljudi koji su pravoslavci zaista religiozni, a koliko ih se tako izjašnjava eto tako, zbog tradicije ili su se roditelji izjasnili umesto njih.

Iako nisam uzimala podatke o godinama i obrazovanju, jer me je zanimala uopštena slika, a ne podaci u procenat, verujem da je većina mojih ispitanika obrazovana, između 20-50 godina i da su uglavnom iz gradskih sredina. Ipak, s obzirom na to da je danas uopšteno veći procenat gradskog stanovništva i da je sve više obrazovanih ljudi, ne verujem da bi se rezultati pri preciznijem i sveobuhvatnijem istraživanju značajnije razlikovali.

Pošto se u drugom slučaju svakako ne čestita onima koji nisu vernici (kao što rekoh u uvodu, ima i toga, ali to je već posebna priča, a nisam želela da širim temu), imamo tri opcije:

Kao što vidimo, i ovde se nešto više od polovine ispitanika odlučuje za opciju u kojoj neutralno čestitamo praznik, a i tradicionalni pozdrav praktikuje petina ispitanika. Preostala petina ne čestita praznik, što nas može navesti da pretpostavimo da se taj rezultat dobije pukim sabiranjem onih koji ne slave verske praznike i onih koji ne žele da im drugi čestitaju. Međutim, treba imati u vidu da nije sve crno-belo i da je vrlo moguće da ljudi koji ne slave čestitaju drugima, a da postoji određeno nepodudaranje između načina na koji ljudi žele da im se čestita i na koji sami čestitaju drugima.

Zaključak


Sve u svemu, iako više od polovine ljudi koristi jedan oblik, srećan + ime praznika, daleko smo od toga da kažemo da imamo ustaljenu kulturu govora (i ponašanja) u datim prilikama, što treba imati u vidu u ovakvim situacijama. Dosta ljudi ipak želi da im se čestita tradicionalnim pozdravom, pa bi im druge opcije možda bile znak nedovoljnog poštovanja, a ne treba zanemariti ni one koji se ne osećaju dobro kada im čestita neko ko ne pripada njegovoj veri.

Naravno, u celoj priči treba imati u vidu i sopstvena osećanja. Kao što sam napisala, ako se ja osećam licemerno i neugodno izgovarajući tradicionalni pozdrav, neću ga izgovarati bez obzira na želje sagovornika, jer nikome nije cilj da se neko oseća loše.

Iako ovo nekima može delovati kao trivijalna tema, mnogim ljudima ti praznici zaista znače i predstavljaju posebne i važne dane u njihovim životima. Zato bi bilo dobro da imamo ustaljeno i široko rasprostranjeno rešenje, ali dok se to ne desi, snalazimo se sami, a nadam se da će u tome pomoći i rezultati ovog istraživanja (meni jesu, barem da sagledam kompleksnost teme). Ako ništa drugo, barem da budemo otvoreni da prihvatimo, iako se nekad ne poklapa sa našim očekivanjima, dobru nameru sagovornika.

Hvala svima koji su učestvovali u istraživanju i omogućili da nastane ovaj tekst. 





уторак, 21. фебруар 2017.

Učenje stranih jezika: govor i strah od grešaka (+ događaj Language cafe)

Kao neko ko ima iskustva sa učenjem stranih jezika i ko na master studijama proučava podučavanje srpskog jezika kao stranog, verujem da mogu da napišem ponešto korisno o učenju stranih jezika. U prvom tekstu na ovu temu bacam se na, za mnoge, kako imam prilike da primetim, kamen spoticanja pri učenju stranih jezika - usmeni govor. Sasvim je prirodno da razvijanje ove veštine nije lako. Naime, za razliku od čitanja i slušanja, kada je dovoljno da prepoznamo ono što smo naučili i razumemo jezik, prilikom govora (i pisanja, no o tome drugom prilikom) mi aktivno koristimo svoja znanja i stvaramo iskaze na određenom jeziku, što je znatno složeniji proces. Zato ni ne čudi da su govor i pisanje najmanje za trećinu slabije razvijeni od čitanja i slušanja i da je potrebno uložiti veliki trud kako ne biste došli u situaciju znam ja (npr.) španski, sve razumem, samo ne umem da govorim.




Da li sve razumem, samo ne umem da govorim zaista može označavati znanje nekog jezika? Dakako, ako razumete neki jezik, to je bolje nego ništa i dobra je osnova za dalje napredovanje, ali bez sve četiri jezičke veštine nema govora o istinskom znanju stranog jezika (osim onog koji nema pismo, naravno).

Glavni i neizostavni način da unapredite govor jeste - vežbanje, i to od samog početka učenja stranog jezika, i od tada je potrebno je vežbati kontinuirano, jer ova veština najbrže zarđa kada se ne neguje i zapostavi. Već od prvog časa moguće je sklopiti nekoliko jednostavnih rečenica i već tada treba početi sa kombinovanjem elemenata i stvaranjem prostih iskaza, koji će vremenom postati složeniji, stilski uobličeniji i lepši. Nikada nije previše rano za uvežbavanje veštine govora.




Ipak, tom prilikom će gotovo sigurno doći do onoga što je mnogima veliki problem i zbog čega zaziru od uvežbavanja govora - pravljenje grešaka. Pretpostavljam da je odnos prema greškama pri učenju stranog jezika ništa više do odraz odnosa koji pojedinac ima prema greškama u životu, za šta nisam stručna da pomognem, ali ipak bih pokušala da dam skromni doprinos rešavanju tog problema.

Na pamet mi padaju dva uzroka za zaziranje od grešaka, a ako se setite još nekog, pišite u komentarima, pa da zajedno pokušamo da to rešimo. Prvi je osećaj čoveka da je manje vredan kao osoba kad nešto pogreši, jer on svoj postupak poistovećuje sa sobom, što verovatno ima korene u vaspitanju u kojem su roditelji dramili i grdili dete za svaku grešku koju napravi, pritom njegov postupak izjednačujući sa njegovom ličnošću. Istina je da, kad grešite, niste loš čovek, već ste samo to - čovek. Uostalom, grešićete u svakom slučaju, neće vam težnja savršenstvu i cimanje oko grešaka pročistiti život od njih, naprotiv.

Kao drugi problem uočavam strah od podsmeha i neodobravanja sredine. Jeste, teško je kad ljudi na nas tako reaguju, pogotovo onima čija je sigurnost u sebe krhka, nestalna i nestabilna, bilo uopšteno bilo za konkretnu oblast. U vezi s time imam dobru vest: još se nisam susrela sa izvornim govornikom ili strancem koji bi ismejao ili izrazio negodovanje na račun mog nivoa vladanja nekim stranim jezikom. Naprotiv, ljudi su ljubazni, prijatni, drago im je što učiš njihov jezik i govore ti da super pričaš, čak i ako si na početnom nivou, što može delovati veoma ohrabrujuće. Ako i naiđete na hejtera, znajte da je to teški kompleksaš i ne dozvolite mu da vas ubije u pojam. Koji god da je vaš nivo znanja, vi ste uložili rad i trud u sticanje tog znanja i zbog toga treba da budete nepokolebljivo ponosni na sebe.




Imajući sve ovo u vidu, predlažem da se na vežbanje ili obnavljanje govorenja stranog jezika bacite već danas na događaju Special language cafe, koji se organizuje u KC Gradu i počinje u 8 sati uveče. Događaj je osmišljen tako da svaki jezik ima svoj sto, za kojim sede i izvorni govornici i ljudi koji uče jezik koji se govori za stolom kao strani, što je sjajna prilika da se jezik provežba van učionice u prijatnoj, opuštenoj i podržavajućoj atmosferi.

Kako vi vežbate da govorite na stranom jeziku?

Sve slike preuzete su sa sajta pixabay.






недеља, 12. фебруар 2017.

Kako da kvalitetno kasnite - uvek i svuda

Dosadilo vam je da svuda stižete prvi i na vreme ili što vam je kašnjenje tek mestimična, nesigurna i nestalna životna navika? Ekspert iz ove oblasti sa relevantnim višegodišnjim iskustvom nesebično sa vama deli niz saveta čijom će doslednom primerom vaše kašnjenje iz upitnog i povremenog preći u sigurno i konstantno. Podeljeni po tematskim jedinicama uz metodičko korak-po-korak objašnjavanje, saveti su raznovrsni i maksimalno prilagođeni za jednostavnu primenu. Najbolji rezultati se dobijaju, naravno, kombinovanjem, ali se početnicima savetuje da polako, jedan po jedan savet implementiraju u svoju svakodvevnu rutinu.



1. Buđenje: Ako ste te nesreće da morate da idete negde maltene čim se probudite, neizostavno će vam zatrebati alarm. Prilikom razmišljanja za koliko sati da navijete alarm, vodite računa o tome da je vašem telu neophodan san i da je što više sna za vas prioritet, a kada se probudite, na brzinu ćete stići da se spremite i krenete iz kuće. Kada vam zazvoni alarm prvi put, nemojte zaboraviti da postoji i opcija da taj alarm odložite za 10 minuta i tako sebi obezbedite dodatni, okrepljujući san ili da se za to vreme lagano razbudite i bacite pogled na mejlove i društvene mreže kad ste već kod kuće i imate bežični internet. Razmišljajte ovako: Neće mi tih 10 minuta mnogo uticati na spremanje, a mnogo će mi značiti.

2. Higijena: Preporučuje se da svoje održavanje higijene obavite pred izlaska iz kuće, ali nemojte se mnogo opterećivati time. Računajte da vam je pola sata dovoljno da se istuširate, operete zube, nanesete kreme, očešljate i osušite kosu i, kao i kod prvog saveta, kako se to vreme približi, ipak iskoristite 5-10 minuta da nešto drugo obavite i budite optimista - što može za pola sata, može i za 20 minuta. U kupatilo sa sobom ne nosite sat i telefon da vam prave presiju, već se tuširajte, pritom pevajući i sanjareći, ko da sutra ne postoji. Razmišljajte ovako: Moj unutrašnji sat me neće izneveriti, sigurno na sve ovo neću utrošiti više vremena nego što je planirano.

3. Sređivanje: Ako ste muškarac i imate kosu koju možete stilizovati, to uopšte ne računajte kao radnju koja oduzima neku količinu vremena, zašto biste trivijalnih 1-2 minuta, tako malo vremena, uopšte uračunavali u svoju vremensku organizaciju? Ako ste pak žena i želite da se našminkate, računajte da vam je 5 minuta potrebno za svakodnevnu šminku i maksimalno 10 za malo složeniju, s tim da, s verom u sebe, možete vi to da obavite i brže. Nikako nemojte unapred razmišljati o tome kako ćete se našminkati, već se prepustite trenutnom nadahnuću. Razmišljajte ovako: Oslanjam se na svoju intuiciju i puštam da me ona vodi.

4. Odeća i asesoari: Planirate unapred šta ćete obući prilikom izlaska iz kuće? Kakav danak neiskustvu! Izbor odeće treba da vam je nejasan i maglovit sve do trenutka kada morate da izletite iz kuće. Najbolje je da vam odeća koju imate bude raspoređena na više mesta, tako da niste baš sasvim sigurni gde je šta, kao ni čime tačno raspolažete, šta je oprano i ispeglano. U torbu takođe ne treba da stvari ranije pakujete, to ćete kad budete kretali lako da pronađete po raznim krajevima svog životnog kutka. Nemojte uopšte da planirate da će vam pronalaženje odgovarajućih odevnih komada, pakovanje torbe i obuvanje oduzeti bilo kakvo vreme, već računajte na to da će se te stvari, kad već treba da pođete (i pritom već kasnite, jer ste primenili prethodne savete) magično sprovesti u delo u jednom trenutku u vremenu. Razmišljajte ovako: Vreme je relativno.

5. Prevoz: Ako idete na nepoznato mesto, nemojte previše da se brinete oko toga koliko će vam tačno vremena biti potrebno da stignete do tamo, već, oslanjajući se na prethodno životno iskustvo, pustite da vam se vremenska odrednica sama javi u svesti i tom prilikom verujte svojoj podsvesti i unutrašnjem biću. Tačnu lokaciju tog mesta nema potrebe da proveravate unapred ako imate mape na mobilnom - proverićete usput. Ako idete na neko već poznato mesto, znate koliko vam je vremena potrebno u optimalnom slučaju (kada vam prevoz stigne na vreme, u saobraćaju nije gužva i otvaraju vam se sva zelena svetla), prosečno i kada vas snađe situacija da vam ni prevoz ne dolazi ni saobraćaj ne teče glatko. Pošto je u životu najvažnije biti optimističan i pozitivan, računajte uvek na optimalan slučaj kada planirate koliko će vam vremena biti potrebno do određene destinacije. Ako ste vozač, osim podrazumevanog saobraćaja bez zastoja, planirajte da ćete, nevezano za doba dana, na slobodno parking mesto naići odmah, u neposrednoj blizini svog odredišta. Razmišljajte ovako: Biće sve u redu.

Koji su vaši saveti za kvalitetno kašnjenje?



понедељак, 6. фебруар 2017.

Pripovesti Barta Bidla za bajkovit početak nedelje

Nakon premišljanja pisati ili ne pisati o knjizi bajki, odlučila sam da joj moram posvetiti tekst na blogu. Zašto? Zato što i vrapci na grani znaju i pevaju o tome kako treba gajiti dete u sebi, a gde ćete bolji način za to od čitanja bajki i prepuštanja maštovitosti uzbudljivih avantura u ušuškanom ambijentu sigurnog srećnog završetka?


Takođe, imam utisak da dosta ljubitelja Harija Potera nije pročitalo ovu knjigu Dž. K. Rouling, što je životna pogreška koja se što pre mora ispraviti :). (Ako je neko napravio toliku grešku da ni Harija Potera nije pročitao, neka prvo odvoji dve nedelje i učini svoj život lepšim čitajući ovaj čarobni serijal.)

Hari Poter, Dž. K. Rouling, Priča o tri brata



Za ovu knjigu odvojte jedno popodne, bezobavezno i bezinternetno popodne, i stavite realnost na pauzu, kako biste što više uživali u čaroliji ovih bajki. Čarobnjačkih bajki. Čak i njima, čiji je svet ispunjen magijom, potrebne su priče još nestvarnije i srećnije da u njih bezbrižno utonu.



Sa jednom od njih smo već imali priliku da se upoznamo čitajući 7. deo, Hari Poter i relikvije smrti - sa Pričom o tri brata, u kojoj braća, nadmudrivši samu Smrt, od nje dobijaju darove po želji. S obzirom na to da saznajemo da te relikvije postoje i u čarobnjačkom svetu, veoma je zanimljivo posmatrati odnos stvarnosti (postojanje relikvija) i legende vremenom ispletene oko njih.

(Koga zanima kako nastaju legende i koliko istine u njima ima, neka pročita knjigu Na Drini ćuprija.)


Ako ste uživali u Priči o tri brata, vrlo je verovatno da će vam se svideti i ostale četiri priče u knjizi. Osim samih priča (pokušavam da vas ubedim da ih pročitate ne otkrivajući fabulu) zanimljivi su i propratni komentari Albusa Dambldora, što ovu knjigu dodatno izdvaja od drugih, tipičnih knjiga bajki. Naime, svaka bajka upotpunjena je pronicljivim Dambldorovim objašnjenjima i kritikama i začinjena je po kojim novim detaljem iz sveta Harija Potera.


Još jedna prijatna i pozitivna neobičnost u ovim pričama jeste uloga ženskih junaka. Umesto pasivnih princeza, koje čekaju bogom danog muškarca, princa na belom konju, da ih spase od nevolja i donese im sreću, junakinje ovih bajki se aktivno bore za ostvarenje svojih ciljeva, što je još jedan mali ali lep i važan korak ka dostizanju pune ravnopravnosti žena. Ovo je inače tema koja mene pokreće i o njoj sam već pisala ovde i pomenula je ovde.


Pripovesti Barta Bidla izdaje Čarobna knjiga, povez je tvrd, papir standardan (loš), a cena je oko 600 dinara u knjižarama. Profit od prodaje ide humanitarnoj organizaciji Lumos, koja pomaže ugroženoj deci.

P. S. Ako vam se svideo ovaj prikaz, moguće je da ćete uživati i u utiscima o ovoj knjizi.







понедељак, 2. јануар 2017.

Karlo Roveli: Sedam kratkih lekcija iz fizike

Praznici - vreme koje jedva dočekamo da se psihički i fizički odmorimo i da se napunimo energijom za nove izazove koji nam slede. Međutim, smatram da je i u vreme praznika dobro naći načina da se uradi koja vežbica mentalne gimnastike (setite se Kranga iz Nindža Kornjača kako proteže pipke), da odmaranje ne bi preraslo u besciljnu tupost. U to ime preporučujem za sve koji nisu voleli fiziku u školi, ali su radoznalog duha i vole da saznaju nove stvari, da se upuste u pohađanje Sedam kratkih lekcija iz fizike Karla Rovelija. Kao osoba koja je s prirodnim naukama na Vi i koja beži od njih ko đavo od krsta, tvrdim da ovo nije ni nalik dosadnim časovima u školi. Naprotiv, autor se čitaocu obraća jezikom običnog čoveka i na zanimljiv način predstavlja aktuelne teme i teorije u fizici, kao što su kvanti, teorija relativiteta, čestice i ustrojstvo svemira. Da bih Vam dočarala o čemu se radi, u nastavku ću dati pregled prve lekcije, uz osvrt na generalni utisak i tehničke podatke o knjizi.

Ovaj svojevrsni dizajnerski poduhvat mojih je ruku delo.

Koja je to najlepša teorija na svetu? Društvenjaci bi verovatno rekli - nijedna. Međutim, u knjizi je ovo naziv za prvu lekciju, a odnosi se na Ajnštajnovu Opštu teoriju relativnosti. Autor nas u priču uvodi suptilno, pa na početku daje biografski podatak: Albert Ajnštajn je godinu dana nakon srednjeg obrazovanja proveo u besciljnom gluvarenju. I pritom nije propo, što ide u prilog činjenici da nam ne mora propasti život ako iz bilo kod razloga na neko vreme skrenemo sa duboko utabanog i socijalno očekivanog puta obrazovanje - posao - porodica. Što bi autor rekao: Nigde ne možete stići bez 'gubljenja' vremena. Naravno, sve sa merom, ne propagira se da se odmaranje protegne na ceo život. I Ajnštajn je nakon tog perioda radio vredno, bez odustajanja, i nakon deset godina od početka postavke objavio Opštu teoriju relativnosti. Pisac zatim uz lični doživljaj daje priču o samoj teoriji i približava je čitaocu jasnim, svedenim, ali pre svega zanimljivim pripovedanjem. Sve je potkrepljeno shvatljivim primerima, a poznato je da konkretizacija doprinosi razumevanju. Na kraju je čak data i jednačina i uzgredno je pomenuta Rimanova matematika kao nešto što vredi izučiti. Svaka čast njemu na entuzijazmu i nastavničkom pristupu, ali dubljim proučavanjima se ne bih bavila. Dovoljno je što sam, podstaknuta pročitanim, sama našla nekoliko videa sa objašnjenjima i vizuelnim prikazom Teorije relativiteta.

Iako je knjiga pisana za neupućene, neke stvari bi ipak valjalo znati, ali to je sve na nivou osnovnog i krajnje bazičnog obrazovanja. Na primer, poželjno je imati neku ideju o tome šta su atomi i elektroni da bi se uspešnije pratio tekst o kvantima. Ukoliko ste baš zarđali i vreme vas je pregazilo, nećete moći knjigu da pratite laganim čitanjem bez imalo ulaganja napora i koncentracije, već ćete se zamisliti i uložiti vreme i trud da shvatite šta sve tu u stvari piše, ali čak ni u tom slučaju čitanje ne izlazi iz domena prijatnog. U razumevanju dosta pomažu i ilustracije (bilo bi bolje da su u boji, a ne crno-bele), posebno u lekciji o arhitekturi kosmosa, u kojoj je prikazan razvitak poimanja kosmosa od početka civilizacije do danas. Veoma je zanimljivo pratiti menjanje i razvitak čovekovih pogleda i naučnih dostignuća, kao i sagledati koliko smo napredovali od XX veka do sad i to uporediti sa sveukupnom ranijom civilizacijom.

Ono što meni kao društvenjaku ipak stvara poteškoće jeste da, ma koliko podrobno bilo objašnjeno, zamislim ponešto od opisanog, npr. zakrivljeni prostor, kvante i nepostojanje uobičajeno shvačenog vremena. Pritom me malo nervira što se vasiona uporno naziva vaseljena, no za to ne znam da li ima veze sa originalom ili je do našeg prevodioca i lektora knjige.

Dobra stvar za one koji nemaju vremena da čitaju jeste to što knjiga ima samo 75 stranica i pritom je podeljena u 7 lekcija, što bi značilo oko 10 stranica po lekciji, pa ako čitate jednu lekciju dnevno, uopšte vam neće oduzeti mnogo vremena (i inače, ako zapadnete u čitalačku krizu, pokušajte da se vratite u štos čitanjem knjiga koje imaju jasno odeljene i ne nužno povezane celine, npr. zbirke pripovedaka). Ekološki osvešćenim ljudima će se svideti i to što knjiga ima FSC oznaku, što znači da pripada projektu odgovornog upravljanja šumama.

Puna cena knjige je 400 (pardon, 399) dinara, a izdavač je Laguna, tako da se u knjižarama Delfi može kupiti sa popustom, pa onda košta oko 350 dinara.