Странице

среда, 9. новембар 2016.

L'occitane balzam solidarnosti i kako pomoći osnaživanju žena

Ponestaje mi omiljeni balzam za usne, dobijam neke pare i u tom trenutku izlazi mi reklama za L'occitane balzam solidarnosti - bolji trenutak nije mogla da ubode. Saznajem da kupovinom balzama mogu da podržim projekat ekonomskog osnaživanja žena u svetu, a da ujedno, priuštivši kvalitetan proizvod, ugodim i sebi. Pošto mi je veoma stalo do postizanja ravnopravnosti žena (o čemu sam pisala ovde i u gostujećem postu kod drage Di) i mislim da je najlepše kad se spoji lepo i korisno, jedva sam dočekala da odem do njihove radnje.

L'occitane solidarity balm
L'occitane solidarity balm

Ulazim napokon u radnju, ne opažam solidarity balm, te pitam prodavačicu za njega. Ona ga vadi iz neke ladice - balzam nije izložen na vidnom mestu, za šta lično mislim da je zaista šteta - i nudi mi dva ukusa mirisa: ružu i ljubičicu. Tražim tester, kaže da ga nema (opet šteta), ali nudi mi da pomirišem druge proizvode tih mirisnih nota. Iako oba lepo mirišu, odlučujem se za ljubičicu, jer taj miris ređe imam priliku da osetim u kozmetičkim proizvodima.

L'occitane solidarity balm
L'occitane balzam solidarnosti - ljubičica i ruža

Dolazim kući. U prelepo dizajniranoj kvalitetnoj kutiji čeka me izdašnih 20 g balzama. Između poklopca i balzama stoji zaštitni papirić, tako da možete biti sigurni da ga niko pre vas nije dirao. Sam proizvod je veoma gust i prstom se može, uz sav trud, pokupiti vrlo mala količina balzama, tako da je neophodno 2-3 puta ponoviti postupak, što mi je u početku pomalo smetalo, ali sada sam se već navikla. No, uprkos svojoj gustini, balzam se veoma lepo razmazuje po usnama i na njima dugo ostaje, što mi veoma prija, jer volim osećaj klizenja, kad mi usne jedna o drugu ne zapinju. Iako ga ne smatram najboljim balzamom ikada (to je za sada Skizz), veoma je blizu tog počasnog mesta, jer sjajno neguje i smatram da ga vredi imati u svojoj kolekciji kao kvalitetnu kućnu mazalicu sjajnog odnosa cene, količine i kvaliteta. Sastojci se nalaze na poleđini ambalaže, koga interesuje, može ih videti na slici.

L'occitane solidarity balm inci
L'occitane balzam solidarnosti - sastojci 

Evo i nekih nepoetičnih, ali za neke možda korisnih informacija. Cena balzama je 650 dinara. Sav prihod od prodaje (maloprodajna cena minus cena proizvodnje i troškova transporta) ide u Fondation L'occitane - njihovu humanitarnu fondaciju. Na zvaničnom sajtu Fondacije nema podrobnijih informacija o trenutnoj humanitarnoj kampanji, a lokalni sajt je žalosno siromašan informacijama, tako da te pojedinosti za sada ne znam. Uz kupovinu sam dobila karticu lojalnosti, na kojoj se tom kupovinom, s obzirom na to da je humanitarnog karaktera, ne dobijaju bodovi, ali se zato može koristiti pri budućim kupovinama, kao i nekoliko uzoraka. Kartica vam može koristiti samo ako dosta novca ostavite u njihovoj prodavnici (tek na 10000 dinara se dobija poklon), ali ako ste veran kupac, svakako može značiti.



P. S. Trenutno ste u crkveni miš životnoj fazi, a želite da doprinesete boljem položaju žena? Ako ste u Beogradu neke srede između 12 i 4 popodne, možete svratiti do Trga republike i svojim potpisom podržati inicijativu da se 18. maj proglasi danom sećanja na ubijene žene, žrtve nasilja, o čemu više možete pročitati ovde. Naime, u poslednjih 10 godina je skoro 400 (!) žena stradalo u porodičnom nasilju, a takve žrtve kao društvo i kao ljudska bića ne bismo smeli da dopustimo niti preko njih da olako prelazimo, već da učinimo sve što je u našoj moći da se takvi zločini što pre bespogovorno spreče.





уторак, 1. новембар 2016.

Moramo li biti umetnici da bismo pisali?

Pitam se da l' ima smisla
Da delim pisanu reč
Ima li ona vrednosti
Za ikoga, do mene

A da li delo mora biti visokog umetničkog kvaliteta da bi bilo vredno? Potvrdan odgovor je toliko sputavajuć da čak deluje i zarobljavajuće. Barem je tako delovalo na mene, godinama, dok sam se pitala da li je moje pisanje dovoljno dobro da bih ga izlagala očima javnosti. Šta ako doživim neku kritiku? Šta ako mi, nedajbožedalekobilopupupupomerisesmesta, neko kaže da nemam pojma da pišem, da mi je stil očajan i nezanimljiv i da je sve to previše površno? Čak i da niko to ne vidi, sam strah od nedovoljno dobrog doveo je do toga da sam zazirala da pišem čak i za svoju dušu.



Onda sam shvatila - pa šta ako je nečiji (moj) domet ono što bi drugima delovalo lako i kičasto? Sve i da ne umem da izrazim ono što želim ili da nemam bog zna kakve intelektualne kapacitete, to je ono što sam ja. A ja sam takođe i neko ko uživa u pisanju, u stvaranju i žao mi je što su me silnih godina, i pored pohvala malobrojnog pisanija koje sam podelila sa drugima (npr. šaljive pesme u epskom desetercu tokom srednje škole), bezbrojne gluposti sputavale da se više prepustim pisanom stvaralaštvu.

Jedna od stvari koja je negativno uticala jeste opšti stav da su jedino dela visokog umetničkog kvaliteta poželjna, a za sve ostalo je otprilike bolje da ni ne postoji na kugli zemaljskoj. Takvom stavu su posebno doprineli ljudi koji i sami nešto stvaraju i pri tome tripuju umetnost i misle kako su nešto posebno i kako su iznad drugih jer su, jelte, nadareni. Taj lažni elitizam (šta je elitno, osim ako niste vrhunski umetnik, u stvaralaštvu, koje na neki način upražnjava svaki deseti čovek?), koji je u neraskidivoj vezi sa takozvanim umetnicima, takođe me je poprilično odbijao od cele te priče.

Ljudi koji o umetnosti razmišljaju uzdignutih noseva previđaju neke druge aspekte stvaralaštva. Šta je sa iskrenošću i autentičnošću? Šta je sa slobodom? Kapiram ja da je ljudima značajno da se u svojim malim životima osećaju privilegovano i posebno jer su kao umetnici i bogom su dani, ali hajte, molim vas. 

Živelo izražavanje bez granica, bez sputanosti i bez strahova da ćemo ispasti smešni, prosečni, ili pak plitki! Koga uopšte briga za to? Biti svoj - to je važno! Stvarati nešto svoje i novo, makar po cenu skrnavljenja stihovanih formi (loša proza se još nekako i prašta, ali poezija je sveta), tome ja težim, a toplo preporučujem i drugima, jer je osećaj zaista divan.

Možda će se smejati oni koji se razumeju u umetnost, ali neće oni koji se razumeju u život.

P. S. O talentu u kontekstu bojenja više ovde.